Šta je mogla Republika Srpska BiH da uradi na zaštiti Srba u naseljima Rit i Sijekovac, u kojima je 25. i 26. marta 1992. godine ubijeno 12 Srba?
Bez obzira na to što je Republika srpskog naroda BiH proglašena 9. januara 1992. godine, a 28. februara iste godine dobila i svoj ustav, ona je 25. i 26. marta 1992. godine bila bez svojih oružanih snaga kojima je mogla priteći u pomoć napadnutim Srbima. U ta dva dana zločina nad Srbima u Ritu i Sijekovcu nije imala ni odgovorajuće naredbodavno tijelo koje bi moglo da izda bilo kakakvu naredbu ili pozove Srbe koji su imali oružje, da se grupišu i krenu na zadatak odbrane ugrožene i napadnute braće. Jedina oružana sila koja je u tom trenutku mogla da odbrani napadnute Srbe bila je Jugoslovenska narodna armija. Međutim, i na žalost Srba, oružane akcije JNA protiv počinilaca zločina u Ritu i Sijekovcu, uniformisanih Muslimana i Hrvata, nije bilo.
Dan poslije zločina nad Srbima u Sijekovcu, 27. marta 1992, Skupština srpskog naroda BiH usvojila je Odluku i formirala Savjet za nacionalnu bezbjednost, koji, tih dana, praktično postaje politička centrala srpskog naroda u BiH. Iako je po prvobitnom planu trebao da bude savjetodavni organ koji će se baviti bezbjednosnim pitanjima od interesa za Srbe u BiH, Savjet je, zbog novonastale političke i bezbjedonosne situacije u BiH, tokom aprila i prvih dana maja 1992. godine djelovao kao prošireno Predsjedništvo, ali i dalje bez formalne oružane sile pod svojom kontrolom.
Tek 12. maja 1992, Skupština srpskog naroda BiH donosi odluku o formiranju Vojske Srpske Republike BiH, i bira Predsjedsjedništvo Srpske Republike BiH kao vrhovni organ koji će komandovati Vojskom Srpske Republike BiH.
(Doktor Dragan Đokanović, 29. mart 2026)
