Iako je Srebrenica bila pred predajom polovinom aprila 1993. godine, strane diplomate su svojim velikim angažmanom uspjele da izlobiraju da Savjet bezbjednosti UN-a donese rezoluciju kojom je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“. Masakr koji se desio 12. aprila u Srebrenici, odlično je poslužio stranim diplomatama da održe Srebrenicu u muslimanskim rukama. Žrtvovanje vlastite djece, zarad političkih ciljeva, nije bilo strano muslimanskim političarima u BiH.
Vojska Republike Srpske je, tog aprila 1993. godine, morala da stane pred Srebrenicom. Da do mira na tom prostoru neće doći, bez obzira na usvojenu rezoluciju i potpisano primirje, pokazala je žestoka paljba muslimanskih vojnika po srpskim položajima, samo jedan dan nakon potpisanog primirja. Ubili su Muslimani iz Srebrenice, i tom prilikom, nekoliko srpskih vojnika.
U periodu, od aprila 1993. godine kada su ih od definitivnog poraza spasili stranci, pa do ljeta 1995. godine, Muslimani iz Srebrenice su nastavili sa svojim oružanim aktivnostima, a 26. juna 1995. godine upali su u Višnjicu, srpsko selo na teritoriji opštine Milići i spalili ga…
(Doktor Dragan Đokanović, 28. 04. 2026)










