„Svaka ti čast Dragane, doktore, ljudino, istino, pravdo, lekcijo za razumne i pametne. Svaka ti čast inteligencijo, Srbine. Svaka ti čast istorijo, svaka ti čast enciklopedijo, svaka ti čast čoveče.
Nemoj zastati, nemoj posustati, nemoj zanemeti pred zlom, pred laži, pred neukim i neobrazovanim idiotima. Ubij ih istinom, ubij ih ljubavlju, ubi ih istorijom. Nedaj da lažima grade budućnost.“, napisao je gospodin Momčilo Ratković, juče, na ovoj mojoj stranici.
Upravo to sam i želio da postignem svojim objavama: da istina i istorija, a i jedna i druga su na srpskoj strani, pomognu i sadašnjim i budućim generacijama. Da Srbi iz Republike Srpske – svi mi koji imamo tu sreću među brojnim srpskim generacijama sve od polovine 15. vijeka kada smo pali u ropstvo pa do 1992. (kada smo proglasili Republiku Srpsku) i 1995. godine (kada je i svijet rekao: Da! Može Republika Srpska biti upisana u knjige međunarodnog prava i neka njena teritorija bude označena na svakoj preciznoj geografskoj karti Evrope!) – na bazi istine i istorije našeg naroda kreiraju svoju budućnost.
Svi oni koji su htjeli da nas poraze, da nas pretvore u krivce i vječno kinje, a pritom se služili svim i svačim, uglavnom nečasnim, neka se suoče sa istinom, a onda i sa svojom istorijom.
Srbi će ponosno u budućnost, sa Njim koji je vaskrsao i koji nam je dao vjeru i snagu za pobjede.
(Doktor Dragan Đokanović, 10. 04. 2026)
Napomena: Na fotografiji je freska Raspeće Hristovo ili Studeničko raspeće (najpoznatija freska manastira Studenica)
