„Naša se partija zauzima za stvaranje građanske republike. … Imamo samo mogućnost da ostvarimo ideal građanske republike ili građanski rat!“, rekao je, između ostalog, Alija Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije, u svom intervjuu sarajevskom „Oslobođenju“, 28. septembra 1990. godine.
Na tom putu stvaranja “građanske republike“, tadašnji jugoslovenski Muslimani, postali su dio koalicije (zajedno sa Slovencima i Hrvatima) – koju su formirali Ditrih Genšer, Kurt Valdhajm, Alojz Mok, Hans van den Bruk, i njihovi duboko sakriveni mentori, vjerovatno preživjeli nacisti, izbjegli u SAD i Južnu Ameriku sa blagom pokradenim u toku Drugog svjetskog rata po slovenskim državama. Ta koalicija je Srbima iz jugoslovenske SR BiH oduzela mir i zajedničku državu sa braćom iz Srbije i Crne Gore, nanijela velike gubitke i nenadoknadivu štetu i u ljudstvu i u materijalnim dobrima – pa će njeni članovi, kao i njihovi mentori, u cjelokupnom srpskom narodu, vječno biti označeni kao krivci za rat i neprijatelji kojih se trajno treba čuvati.
Patim za svim srpskim žrtvama u tom Srbima nepotrebnom i nametnutom troipogodišnjem ratu, jer Srbi iz jugoslovenske SR BiH su samo željeli mir i ostanak u saveznoj državi, ravnopravno sa drugim narodima iz BiH, i braćom iz Srbije i Crne Gore. Naravno da mi je krivo što je jedan broj Srba potpuno zapostavio postojanje međunarodnih povelja i Ustava Republike Srpske i, nažalost, pomislio da je osveta dozvoljena.
A Muslimani i muslimanske žrtve?
Žao mi je što su Muslimani podržali politiku Stranke demokratske akcije i njenog lidera Alije Izetbegovića pa krenuli u rat protiv Srba za „građansku republiku“, a mogli su da žive sa Srbima u miru, u saveznoj državi kolika god da je bila.
A žrtve?
Rekoh da su Muslimani krenuli za Alijinim i SDA-programom, pod naslovom: „Za suverenost BiH, žrtvovaćemo mir!“ – tako da cijenim taj pokušaj da sebi naprave državu. I muslimanske žrtve gledam u tom kontekstu. Meni je potpuno jasno bilo: da Alijine i SDA republike neće biti bez velikih žrtava za nju! Međutim, prezirem licemjerje koje je pratilo tu borbu, i gnušam se laži koje su pratile borbu za „Republiku BiH“! Naravno da sam svjestan da se u ratu koriste razna sredstva da bi se stiglo do cilja, ali ipak više cijenim vitezove i viteške osobine, negoli sve one koji ne smiju ni da kažu da su Izetbegoviću i SDA dali svoje glasove na izborima 1990, referendumu 1992. i obukli uniforme da bi ratovali protiv Srba za obećanu „Republiku BiH“. Srbima je to sve potpuno jasno, kao što je jasno, sada – ne samo Srbima, zašto Bošnjaci i danas mašu ratnim zastavama.
(Doktor Dragan Đokanović, 05. 04. 2026)
Napomena: Fotografisano u Istočnom Sarajevu – Republika Srpska
