U svom komentaru na moju objavu „Sinovi smrti’ iz Prijedora palili su kuće i automobile u kojima su bili srpski civili“, jedan čitalac iz Konjica, Musliman/Bošnjak, nazavao me je „fašističkim smećem i lažovom“. Odgovorio sam da uvredu vraćam na njegovu adresu, a što se tiče „laži koje pišem“ da napiše šta je u mojoj objavi neistina, i da ću mu dati 100,00 KM. Nekoliko Srba je reagovalo na taj vulgarni i primitivni komentar, a u jednom komentaru naveden je zločin koji se desio u Konjicu, 1992. godine.
Šta se desilo u Konjicu početkom jula 1992. godine?
Pripadnici Stanice javne bezbijednosti Konjic su u ranim jutarnjim časovima, 2. jula 1992, oteli četvoročlanu srpsku porodicu Golubović, (otac Đuro, majka Vlasta, sedmogodišnji sin Petar i petogodišnji sin Pavle), i strijeljali ih u blizini policijskog punkta, pored puta prema selu Spiljani.
Stariji sin Petar je preživio prvo strijeljanje i uspio da dođe do policijskog punkta i policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću ispriča šta se dogodilo sa njegovim roditeljima i bratom Pavlom. Međutim, umjesto pomoći Petru, sa policijskog punkta javljeno je u policijsku stanicu da se kod njih na punktu nalazi Petar, i ubrzo je iz Konjica stigla ista grupa zlikovaca. Preuzeli su Petra, nastavili vožnju prema Konjicu, a na mjestu zvanom Begin Vir izveli dijete iz auta i rafalnom paljbom ga izrešetali.
Tijela porodice Golubović su danima ležala na obali Neretve, a u njihov stan se uselio jedan od ubica.
Đuro Golubović bio je profesor geografije u konjičkoj gimnaziji, a supruga Vlasta (djevojački: Unković), kao inženjer arhitekture radila je takođe profesorski posao u srednjoj školi u Konjicu.
Da napomenme, da je mjesec dana ranije, od 25. do 27. maja 1992. godine, u blizni Konjica, u mjestu Bradina, 3.000 pripadnika muslimanskih i hrvatskih snaga ubilo je više desetina Srba, a više stotina Srba odvedeno je u logore.
(Doktor Dragan Đokanović, 02. 04. 2026)
