Na Veliki četvrtak, kada se obilježava Tajna večera Isusa Hrista, pažnju javnosti privlači pitanje da li su Srbi u srednjem vijeku imali veze sa mjestom ovog događaja u Jerusalimu.
Prema srednjovjekovnim izvorima, poput „Žitija Svetog Save“ koje su pisali Domentijan i Teodosije, Sveti Sava je tokom 13. vijeka boravio u Svetoj zemlji i učestvovao u kupovini i obnovi hrišćanskih svetinja. U tim zapisima navodi se da je raspolagao sredstvima koja je dobio od kralja Stefana Radoslava.
U narodnom i crkvenom predanju pominje se i Sionska Gornica, mjesto koje se tradicionalno vezuje za Tajnu večeru. Prema tim tumačenjima, Sveti Sava je ulagao u objekte na Sionu, gdje su postojale i srpske crkve i manastiri.
Istorijski kontekst pokazuje da je Jerusalim tada bio pod vlašću sultana Saladina, što dodatno govori o međunarodnom značaju i položaju srpske države u tom periodu.
Savremena naučna istraživanja potvrđuju da su Srbi imali prisustvo u Jerusalimu kroz svoje manastire i crkve. Iako ne postoje čvrsti dokazi da je Sionska Gornica, kao mjesto Tajne večere, bila trajno u vlasništvu Srpskog kraljevstva, narodno predanje o tome je opstalo kroz vijekove.
Ipak, srpsko prisustvo u Svetoj zemlji ostaje važan dio istorije i svjedočanstvo o širem duhovnom uticaju srednjovjekovne Srpske zemlje.










