„Izađite, majku vam jebem, Drina će vam biti Jasenovac“.
„Midhate, jesi li to ti?“
„Jesam, dođi da popijemo, ako nećeš doći uhvatićemo te pa ćemo te živog na kolac nabiti. Da znaš kako Turčin znade na kolac da natakne.“
„Nemojte pljačkati kuće dok ih ne poubijate. Idite od vrata do vrata.“, savjetovala je ljude u crnim uniformama i sa crnim marama oko glava, Esma Kiverić, predratna učiteljica iz Bjelovca. Bila je obučena u trenerku i sa automatskom puškom u ruci.
„Janjo, hajde da pipijemo kafu, majku ti četničku!“, zvala je svoju predratnu komšinicu Janju Simić, muslimanka Mulija Zukić.
Sve ovo se dešavalo 14. decembra 1992. godine, u Bjelovcu i okolnim selima Sikiriću i Lozničkoj Rijeci, u opštini Bratunac. Tog jutra Muslimani iz Srebrenice, muškarci i žene, napali su ova srpska sela i u njima ubili 68 Srba i Srpkinja. Mnoge od njih su i izmasakrirali. Najmlađe žrtve ovog stravičnog zločina bili su petnaestogodišnjaci Slobodan Petrović i Čedo Miladinović te sedamnaestogodišnji Milenko Vučetić, a najstarije Dostana Matić sa 80 godina i Zlata Jovanović koja je imala 81 godinu. Ubijene su i dvije sestre Matić, Snežana i Gordana, i njihov otac Radivoje. Mlađi brat Milenka Vučetića, Branislav, koji je imao svega devet godina, odveden je u logor u Srebrenicu. Tog dana su im ubili i oca Radovana.
Napad je počeo u ranim jutarnjim časovima, a sela su tokom dana potpuno opljačkana i spaljena. Veliki broj mještana pokušao je spas da pronađe u prelasku rijeke Drine, pri čemu su mnogi stradali pod snažnom paljbom.
„Ja nisam htjela da bježim bez Radenke, a ona me gura ‘idi, majko, spasavaj se, ja ću Drinu lako preplivati. Idi, ne muči me.’ Ona drži mene, a ja nju. Grlimo se. Onda sam krenula nizbrdo.“, opisala je Milena Jovanović posljednji razgovor sa kćerkom Radenkom.
„Najviše ih je poginulo dok su išli prema prema rijeci i čamcu. Muslimani su ih čekali ispod jedne međe i odatle su jedno po jedno ubijali. 17 mrtvih sam ja nakupio u traktor, 15. decembra.“,svjedočio je Krsto Rankić.
„Muslimani su se oko kuća kretali cijelog dana do uveče. Neki su dolazili, neki odlazili, uglavnom uvijek ih je bio veliki broj. Opljačkane stvari su tovarili u traktor i odvozili u pravcu Pirića. Bila sam sakrivena na gredama ispod krova svinjca, pa me nisu primjetili, iako su ulazili da izvode svinje i kolju.“, svjedočila je Gvozdenija Matić, koja je tog dana ostala bez muža Desimira.
(Doktor Dragan Đokanović, 23. 04. 2026)
