„Koji je ovo genocid po redu i koliko će te ih još objaviti i bilo bi lijepo da nam objasnite, koji baš i ne znamo tačno šta se to ustvari naziva genocidom“, napisao je Ahmedin Dino Čvorak, u svom komenaru na moju jučerašnju objavu „Genocid u Bjelovcu!“
Da počnem!
Kako se utvrđuje genocid?
Potrebno je znati da se genocid ne ogleda u brojevima ubijenih. Najvažniji kriterijum za utvrđivanje genocida je namjera da se grupa fizički istrijebi i uništi.
Primjeri masovnog i temeljitog ubijanja srpskog stanovništva u Ratkovićima, Podravanju, Bjelovcu…, jasno pokazuju namjeru Muslimana iz Srebrenice da Srbe iz navedenih sela unište i istrijebe. Ubijenje ljudi i pravljenje zgarišta od sela je dokaz da su nedvosmisleno htjeli da unište svaki vid života u njima.
Kako se dokazuje genocidna namjera?
Genocidna namjera se na sudu mora dokazati, jer je malo vjerovatno da će počinitelji genocida to direktno priznati.
Sud mora zaključiti genocidnu namjeru iz ponašanja počinitelja. Mora se osloniti na dokaze i to mora biti izvan svake sumnje. Primjeri srpskih sela oko Srebrenice upravo jesu to: Izvan svake sumnje su dokaz da su Muslimani iz Srebrenice, radi se i o muškarcima i o ženama iz Srebrenice, istrijebljivali i uništavali Srbe u okolnim selima.
S obzirom na to da su bili pristalice vladajuće politike i da su srebreničke muslimanske vojne jedinice bile sastavni dio „Armije Republike BiH“, postoji osnovana sumnja da je genocid nad Srbima planiran u samom državno-političkom vrhu „Republike Bosne i Hercegovine“, i da je ta namjera postojala od samog početka njenog postojanja, a sprovođena je sve do kraja rata. Dokaz za to je, pravno neoborivi, fakat sa jednog drugog ratišta, stotinama kilometra udaljenog od srpskih sela oko Srebrenice, i to tri godine kasnije, kada muslimanski komandant Atif Dudaković, bez ikakvih ustezanja, naređuje: „Pobiti sve što se ispred vas nađe. Odobravam i naređujem da se neprijatelj uništi svim sredstvima. Nožem, bombom, čakijom, zubima, udaviti… sve imate pravo… Da ih jednom zauvijek protjeramo sa ovih prostora!“.
Uopšte nije čudno što se na Sudu BiH ne dokazuje ovo o čemu pišem! Morali bi se tužioci i sudije suočiti sa pravnom definicijom o genocidu i pozvati se na nju prilikom podizanja optužnica i donošenja presuda za sve one koji su uništavali i istrijebljivali Srbe u srpskim selima na teritoriji Srebrenice.
Nažlost, ta genocidna politika još uvijek ima dominantan uticaj na sva politička i pravna zbivanja u BiH, i zato još uvijek nijedan Musliman i nijedna Muslimanka iz Srebrenice nisu presuđeni za genocid nad Srbima u Ratkovićima, Bjelovcu, Podravanju…
(Doktor Dragan Đokanović, 24. 04. 2026)
Napomena: Fotografisano u Sokocu – Republika Srpska
