Da razjasnimo mart 1992. godine!
Mnogi Srbi govore i pišu da je rat u Bosni i Hercegovini počeo nakon ubistva starog svata Nikole Gardovića na sarajevskoj Baščaršiji, 1. marta 1992. godine. Srbin Nikola Gardović je bio mladoženjin otac, a ubio ga je Musliman Ramiz Delalić, koji se tim ubistvom „pohvalio“ i pred televizijskom kamerom. Taj 1. mart 1992. godine bio je i drugi (posljednji) dan referenduma za nezavisnost BiH.
Musliman ubio Srbina! To ubistvo bi srpska politika mogla da koristi za optužbu da su Muslimani počeli rat u BiH. Uglavnom se tako i priča. Muslimanima je odgovaralo da rat počne nakon održanog referenduma, jer su znali da neće uspjeti da imaju rezultat kojim bi ustavno-pravno pokrili ono što su planirali, a planirali su proglašenje nezavisnosti BiH bez obzira na rezultat referenduma. U haotičnoj ratnoj situaciji bi lakše sakrili taj nelegalni referendumski rezultat.
A zvanični rezultat kaže da je na referendum izašlo 63,7% građana SR BiH. Tadašnji zakonski uslov za priznanje rezultata referenduma bio je da na referendum izađe više od dvije trećine građana (znači: više od 66%), te da isti broj pozitivno odgovori na referendumsko pitanje. Ovaj uslov nije ispunjen.
„Rat prije referenduma je građanski rat, a rat nakon referenduma je agresija“, govorio je Alija Izetbegović, godinama kasnije. To je bio i, do danas, ostao politički stav Muslimana.
Dakle, ubistvo srpskog svata, kao lako pamtljiv i vrlo upečatljiv čin, moglo je da posluži za početak rata. Da rat nakon referenduma, kako je to u svojim mislima isprojektovao Alija Izetbegović, može proglasiti AGRESIJOM. Rat nije mogao da počne u nedjelju, (kada se završavao referendum), i na dan kada pravoslavni Srbi odmaraju, što je Izetbegović naravno znao. Znači, planirano je da RAT počne početkom naredne sedmice, može i od ponedjeljka, 02. marta 1992. godine. Važno je bilo da počne nakon referenduma: da bi se mogao nazvati: „AGRESIJA na nezavisnu BiH“.
Međutim, rat nije počeo nakon ubistva srpskog svata! Rat nije počeo ni 26. marta, nakon upada ustaških jedinica, sastavljenih od Hrvata iz Hrvatske te lokalnih Muslimana i Hrvata, u srpsko selo Sijekovac kod Broda i ubijanja srpskih civila.
Da bi rat mogao da počne, potrebno je da postoje najmanje dvije oružane snage koje su se suprotstavile jedna drugoj. Srbi iz novoproglašene Republike srpskog naroda BiH još uvijek nisu imali svoju oružanu silu sa kojom bi mogli u rat protiv hrvatsko-muslimanskih naoružanih jedinica koje su počinile zločin u Sijekovcu.
Znači: Republika Srpska nije u martu 1992. godine mogla da brani svoj narod i nikako nije mogla da bude učesnica rata, ni protiv Muslimana ni protiv Hrvata.
A njima je trebao rat! I Muslimanima i Hrvatima. Zato i jesu upali u Sijekovac i pobili srpske civile. Međutim, ratnog odgovora Srpske Republike BiH još uvijek nije bilo.
(Doktor Dragan Đokanović, 23. 03. 2026)
Napomena: Fotografisano u Palama – Republika Srpska
