Logor „Silos“, u Tarčinu, pravi je primjer kako se „Republika BiH“ ophodila prema Srbima koji su ostali na teritoriji pod kontrolom Izetbegovićeve „Armije RBiH“. Radilo se o prvom koncentracionom logoru za Srbe, formiranom 11. maja 1992. godine, koji je neprekidno funkcionisao sve vrijeme rata u BiH. U logoru je bilo zatočeno oko 600 Srba, među kojima je bilo i 11 žena (jedna u šestom mjesecu trudnoće). Najmlađi zatvorenik je bio Leo Kapetanović koji je imao 14 godina, a najstariji Vaso Šarenac imao je više od 85 godina. Od posljedica fizičkog zlostavljanja, prebijanja i mučenja glađu umrlo je njih 24-oro.
Tarčin je, inače, prigradsko naselje udaljeno od centra Sarajeva oko 25 kilometara, tako da je, bez ikakve sumnje, kompletno muslimansko rukovodstvo znalao za postojanje ovog koncentracionog logora, kao i za desetine drugih od ukupno 126 logora koliko ih je bilo na prostoru Sarajeva. Siguran sam da su i brojni stranci znali i za ovaj logor i za druge logore u Sarajevu.
„Za prva 63 dana u koncentarcionom logoru izgubio sam 43 kilograma i sa 77 kilograma spao na 34 kilograma.“, svjedočio je pokojni Slavko Jovičić. Posvjedočio je i da su zatvorenici mučeni na razne načine, odvođeni da kopaju rovove na Igmanu, gdje su zlostavljani na najmonstruoznije načine. Ovih dana je u Sjedinjenim Američkim Državama uhapšena jedna pripadnica zloglasne muslimanske jedinice „Zulfikar“ koja se naročito isticala u mučenju logoraša iz „Silosa“.
(Doktor Dragan Đokanović, 10. 04. 2026)
