MUSLIMANI-BOŠNJACI TVRDE DA SU IMALI „10 GENOCIDA“, A UZ TEKBIR BI DA VLADAJU U BOSNI I HERCEGOVINI!

„Gospodine Đokanović, ako je sadašnje Užice, drugom polovinom 19. vijeka, sa tada 80% muslimanskog stanovnistva, moglo nositi pridjev „Muslimansko Užice“ onda, 150 godina kasnije, može i Srpsko Saraje
Jer, Dragane, kad se krene tom logikom, zavrsi se kao 90-ih…“, napisao je Nijaz Adanalić, u dijelu svog komentara na moju objavu „Ne biraju sredstva u osvajanju Srpskog Sarajeva!“ –
„Odlična analiza, ali je nastavite. Idite još dublje u istoriju. Tamo leži znanje za rješavanje današnjih problema (o kojima trenutno razgovaramo). Kada stignete do vremena u kojem su se ovi problemi počeli rađati, pa pođete prema današnjem vremenu – možda i shvatite koliko su Srbi htjeli kompromis sa bivšom braćom, a koliko su ta bivša braća sve više htjela udaljenje, njegujući pritom neprijateljstvo i mržnju. I ove moje objave su pokušaji da se ‘otrijeznite’ i zaustavite. Novi rat bi bio još katastrofalniji od prethodnog, za obje strane. S tim da bi Srbi odnijeli pobjedu – koju ne želimo.“, odgovorio sam.
Da napomenem da je u Istanbulu 9. novembra 2024. godine održan simpozijum posvećen obilježavanju 100-godišnjice „genocida u Šahovićima“. Na tom simpozijumu, kojeg su organizovala muslimansko-bošnjačka udruženja, učesnici su naveli da se desilo, citiram ih: „10 genocida nad muslimanima-Bošnjacima“. Ne ulazeći u to da li se radilo o „genocidima“ ili ne, postavljam, (po mom mišljenju) logično pitanje: Zašto neko, ko tako gleda na svoju istoriju, uopšte u javnom diskursu koristi riječ „rat“, „drugo poluvrijeme“, „osveta“, „bez tekbira nema mira u Bosni“ i slično? Pitanje je za brojne ratoborne bošnjačke političare, ali i dobronamjerne Bošnjake kao i čitaoce ovih mojih objava.
Mnogo korisnije bi bilo da današnji Bošnjaci organizuju seminar u Sarajevu, sa temom: “Kako su naša nekadašnja braća, Srbi pravoslavci, prolazili kroz vijekove u kojima smo mi bili moderni i mijenjajući identitet: gledali u pravcu novca, zlata i lagodnijeg života?“
U toku predizborne kampanje za predsjednika Republike Srpske na prijevremenim izborima, iz Srebrenice sam poručio Bošnjacima i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH: da između Srba i Bošnjaka ne bi trebalo da bude tabu tema“. Odlučio sam da budem do kraja iskren i uporan u takvom razgovoru, ma koliko to sve bilo teško i delikatno.
O potrebi iskrenog razgovora između Srba i Muslimana, javno sam govorio i 1991. godine. Nažalost, izostali su i iskrenost i razgovor.
(Doktor Dragan Đokanović, 06. 03. 2026)
Napomena: Fotografisano u Istočnom Sarajevu – Republika Srpska